36. GODINA AUTOMOTODROMA GROBNIK

  

AUTOMOTODROM  GROBNIK - 36 GODINA OD PRVE UTRKE

                                                                                  

                      Sve se češće volimo sjećati prošlosti. One doživljene ili pronalaziti izvore kako bismo saznali kako je to nekad bilo. Sjeta na ovu našu priču datira u rujan prije 36 godina. Dogodilo se to 17. rujna 1978.godine. Otvoreno je novo „hrvatsko oktansko svetište“, jedina u nas, a i dan danas  jedinstvena po mnogočemu  u svijetu motociklistička i automobilistička staza,  danas imenom Automotodrom „Grobnik“.

 

NEZABORAVNA  LEGENDA - PRELUK

 

Na okrugu Preluk, između Rijeke i Opatije, vozile su se utrke. Preluk je pomalo postajao legenda. I kakav je bio te davne 1946. gotovo da se nije promijenio niti danas. Od 1969. Do 1977. Bio je domaćinom moto GP. Na prelučku su stazu stizali svjetski asovi i zbog sigurnosti, kako svoje tako i gledatelja, kojih je bio nemali broj, ali morali su toj legendi Preluku – kazati zbogom ! Godine 1977., 19. lipnja vozila se utrka svjetskog motociklističkog prvenstva – 27. Velika Nagrada. No, sportski uspjesi ostali su po strani, pa čak i pobjeda legendarnog Talijana Maria Lege , na «Morbidelliu» ispred čak devet «Yamaha» u klasi 250 ccm i ispred drugoplasiranog Japanca Takazumi Katayame, posljednjeg rekordera Preluke (161,556 km/sat). Bio je to posljednji natjecateljski dan svjetskih motociklističkih utrka na legendarnoj Preluci. Odluka čelnika FIM-e – Svjetske motociklističke federacije – bila je neprikosnovena: na Preluci zbog (ne)sigurnosti  više se ne smije voziti. Prekretnica je bila ostvarenje ideje – nova staza na Grobničkom polju.

Izgrađena je za rekordnih – šest mjeseci. Od ultimatuma «ili nova staza ili gubite svjetsko prvenstvo» proteklo je samo 15 mjeseci. Davne 1977. i 1978. !! Entuzijazam i volja prevladali su i ondašnju skromnu mehanizaciju. Uspjelo se !

 

SPEKTAKL PRED  100.000  LJUDI   !

 

Bio je sunčan, predivan rujanski dan. U bespuću ravnice s jedne i stijena s druge strane, pogledom prema Platku s treće i grobničkom Kaštelu  s četvrte, u prostranoj šljunčanoj udolini sjajila se «crna zmija» - asfaltna staza poput nekog „izolirbanda“ zalijepljenog na hrpici šećera. To je bila neka  «nova lijepa cesta» - nova staza. Najnovija u  svijetu. Najzahtjevnija, pa čak i danas, svojom specifičnom konfiguracijom.  Duga je 4.168,75 metara, na najužem dijelu široka 10, na startnom pravcu 17 metara, a na 320. metru nadmorske visine. Na trećini okomitog  puta do – Platka ! Statistika projekta govorila je 18 zavoja, 15 pravaca, a asfalt debljine 10 cm, srećom – jer za nepovjerovati izdržava „brušenje“ gumama čak i dan danas – tako već 13.140 dana !!

Bila je to nedjelja više od blagdana. Posebno za zaljubljenike brzina. Uz ograde, na okolnim brežuljcima odmah nazvanim „matuljsko“ i „zagrebačko“ brdo, neposredno uz uzlijetno-slijetnu pistu do tada znanog grobničkog aerodroma, i tko zna gdje sve  ne, procjene kažu, načičkalo se  80 do 100 tisuća duša. Oduševljenih. Neponovljivo ! Impozantno ! Prvi službeni počasni krug provezao Branko Bevanda  na «posuđenoj» Yamahi  svojedobno  najvećeg rivala Marijana Kosića, slijedećih godina sudionikom brojnih GP utrka na Grobniku. Bevanda se i tim činom upisao se u povijest, provezao krug uzdignute ruke i oprostio od aktivnog bavljenja motociklizmom.

 

REKORDER  U  POSUĐENOM  KOMBINEZONU

 

Prva GP utrka na Grobniku objedinjavala je četiri klase 50, 125, 250 i 350 ccm. Vožnje su   bile besprijekorne. Čast pobjedničkog vijenca imali su: 50 ccm - Španjolac Ricardo Tormo (Bultaco – prosjek 130,783 km/sat), 125 ccm još jedan Španjolac Angel Nieto (Minarelli, 140,395km/sat) te jedini prvi dvostruki pobjednik  Australac Greg Hansford (Kawasaki). Postao je i prvim apsolutnim rekorderom Grobnika ostvarenog u klasi 350 ccm brzinom 153,110 km/sat. Ostaje upamćeno da je rekorder nastupio  u posuđenom kombinezonu sunarodnjaka Haralda Bartola jer su „neke noćne ptičice“ svjetskim asovima dale do znanja da su ipak na – Balkanu. Ukrali su Hansfordov kombinezon.

Grobnik je od tog dana postao dio svjetske oktanske priče. Idila grobničkih utrka svjetskih prvenstava trajala je 13 godina. Pobjednički su pjenušac na našem Grobniku ispijali sve sami velikani i svjetski asovi Roberts, Mamola, Uncini, Spencer, Lowson, Gardner, Schwartz, Rainey, Hansford, Grossi, Mang, De Radigues, Lavado, Herweh, Pons, Cardus, Nieto, Reggiani, Lazzarini, Kneubühler, Martinez, Prein. Idila se pamti, uz brojne probleme na automotodromu koji i dan danas nema očekivane, obećavane, neminovne prateće infrastrukture.

Sportski entuzijasti tadašnja četiri regionalna  auto moto društva ( kluba ) Matulji, Opatija, Rijeka i Ina okupljeni u tadašnjem Centru auto moto sporta iz kojeg je zbog statutarnih zavrzlama AMSJ nastao Auto moto klub (danas samo moto klub ) „Kvarner“ nisu posustajali. No, 17. lipnja  1990. godine vozio se posljednji „Grand Prix“ motocikala na dva kotača. Hrvatska ( tada još nazivom utrke GP Yugoslavia )  je postala nesigurna, zavladalo neko ratno doba. A to je nespojivo sa – sportom i svjetskim zbivanjima. Jednostavno su nas „otpisali“. Te 1990.  pobjednici su bili: 125 ccm Stefan Prein (Njemačka, Honda), 250 ccm Carlos Cardus (Španjolska, Honda) i novi, kasnije će se pokazati dugovječni, apsolutni  rekorder grobničke staze Amerikanac Wayne Rainey vozeći «Yamahu» u klasi 500 ccm brzinom 168,178 km/sat obišavši krug od 4.168,75 metara za samo 1:29,220 minuta. Nastupili su te godine i prikoličari, a pobjedom su slavili Švicarci Michel – Birchall (Krauser). Od sve te priče ostaje samo – danas još Grobnikom od svjetske „kreme“ voze svoj GP upravo – prikoličari.

Po čemu pamtiti 1990. Na žalost i po teškoj ozljedi  Nijemca Rainholda Rotha. Još jedna kap više „u punoj čaši“. Već slijedeće godine nije bilo Velike nagrade (YU), već se u „našem“ terminu vozila u Španjolskoj VN Europe.

 

PAMTE SE SPECIFIČNI OGLEDI I - REKORDI

 

Nije Grobnik bio poprištem samo GP motocikala. Pokrenula se organizacija i automobilističkih utrka, prvo riječka Ina, potom Matulji, Rijeka, zagrebačka Zanatlija, slovenski klubovi, Hrvatski auto i karting savez i tako redom. Danas su automobilisti rijetki sudionici službenih natjecanja na kružnim stazama. Samo godinu po otvaranju staze na istoj su vozili i sudionici svjetskog prvenstva klase 750 ccm a u dvije utrke pobjednički šampanjac popiše  - u prvoj  Johnny Cecotto, a u drugoj Michal Frutschi. Ogledali su se u pauzama GP-a 1988. kao atrakcija svojevremeni svjetski prvak formule 1 (1982. ) Finac Keke Rosberg u McLaren Hondi i najtrofejniji motociklist svih vremena legendarni 15-erostruki  svjetski prvak Talijan Giacomo Agostini na motociklu „Yamaha“ . Brži je bio Rosberg. Zabilježeno 1983.  godine na GP utrci  u domaćoj povijesnoj bilježnici i četvrto mjesto klase 50 ccm jedinog našeg europskog  prvaka Zdravka Matulje – najbolje ikad plasiranog motocikliste s ovih prostora. Prošao je jedne večeri grobničkom stazom i „Tour de Europe“, vozile karting utrke na improviziranoj stazi. Kao i sve staze svijeta Grobnik je uzimao i žrtve. Prva je bio Francuz Michel Rougeri 1981. A na žalost i prije tri tjedna na toj je istoj stazi tragično nastradao hrvatski motociklist Ivan Papa.

 Što u javnosti što često u tajnosti, trenirali su i testirali motore i automobile, bolide, kamione,  brojni svjetski asovi.

Posebna priča je najstariji i najmasovniji oblik regionalnog motociklističkog natjecanja začet „Utrkom prijateljstva“ u listopadu 1992. godine i izrastao iz Alpe Adria cupa u Prvenstvo Alpe Jadran. Održano ih je već više od 60. I svih 36 godina vozilo se na jednom jedinom  istom asfaltu.

Motociklom rekord  danas drži Slovenac Marko Jerman vozeći Hondu u klasi Superbike 29.kolovoza 2010.godine u vremenu 1:28,867 minuta prosjekom 168,846 km/sat. Jerman je bio prvi motociklist koji je koju godinu ranije „skinuo“ godinama zacementirani rekord svjetskog prvaka još iz vremena grobničkog GP-a.

Na međunarodnoj automobilističkoj utrci Prvenstva Srenjeeuropske zone (CEZ-a) 3.rujna 2000.godine pao je rekord u vremenu 1:16,388 minuta uz prosjek 196,429 km/sat. Vlasnik mu je Austrijanac Josef Neuhauser u Interseria I.S.O. sa „Minardi Fordom Hard COsworthom“. Formulom 3 na grobniku je 1:23,604 minuta vozio Indonežanin Ananda Mikola u Dallari Opel.

Grobnička staza ušla je prije šest godina u Guinessovu knjigu rekorda zahvaljujuću Zagrepčaninu  Damiru Kovačiću, avanturistu koji je  u vožnji motociklom na zatvorenoj stazi pistom automotodroma vozio 414 krugova u duljini 1.725,553 km u trajanju 23 sata 23 minute 3 sekunde i 760 tisućinki prosjekom 73,791 km/sat. Bilo je to na Dan Oluje 5.kolovoza na motociklu „KTM 990 Adventure“.

 

Preluk je prošlost. Bio atrakcija, ostao legenda. Grobnik je sadašnjost. Već 36 godina. No, osim kontinuiteta utrka i motocikala i automobila, pa u posljednje desetak godina dolaskom svjetskih prikoličara, sam prostor automotodroma ne djeluje nimalo futuristički. Postoje planovi, projekti, vizija. Izgradnja novih objekata, rekonstrukcija cijele staze, prvenstveno novi asfalt, neminovna infrastruktura preduvjet su dobivanja, za novi početak, prvo Svjetskog prvenstva u superbiku, za što postoji i pozamašna studija opravdanosti projekta. Ne samo sportskog aspekta, već i turističkog, gospodarskog, šireg društvenog. Do nekih boljih vremena i spektakularnih događanja sjećat ćemo se onih iz prošlosti.

Bila su lijepa. I pamte se.

Proći će još rođendana našeg Grobnika, a mi ćemo pričati, pričati,…sanjati.

 

(više o automobilističkim zbivanjima na Grobniku  proteklih 35 godina donosimo  narednih tjedana )

 

Miroslav KRPAN

Snimci: arhiva M.Krpan